Šetalište

Hoćeš da idemo kući?

Ajmo ^^

*odu*

Elena i Stefan setaju zagrljeni.

"Hvala na ovome" nasmijesi se i zagrli ju cvrsce.

-Nema na cemu.- Osmehne se, uzivajuci u njegovom zagrljaju.

"Volim te" kaze joj tiho gledajuci ju u oci.

-Ja tebe vise.- Uhvati mu lice rukama i privuce ga na centimetar od svojih usana.

Nasmijesi se, skroz joj se priblizi i njezno ju poljubi.

Uzvrati mu poljubac i predje mu rukama kroz kosu.

Nakon poljubca se malo odmakne od nje kako bi ju pogledao u oci, pa ju samo tako gleda ne govoreci nista.

-Sta?- Osmehne se, gledajuci ga u oci.

"Samo mi je drago sto su stvari ovakve" nasmijesi se i nastavi hodati, zajedno sa njom.

-Samo da jos Katherine nestane i sve ce biti savrseno.- ispravi ga i osmehne se.

Krene nesto da kaze, ali ga nesto zaustavi.
"Da bilo bi" promrmlja.

-Nesto si hteo drugo da kazes?- Pogleda ga u oci.

"Nije vazno" pogleda je.

-Reci slobodno.- Uhvati ga za ruke.

"Ma samo ne mislim da ce Katherine otici uskoro"

Slegne ramenima i pogleda ga tuzno.

"I ja zelim da ode, ali nista nemozemo uraditi u vezi toga" gleda ju.

Zagrli ga cvrsto. -Jedino sto me umiruje je sto sada znam da mene volis, a ne nju.-

"To se nece promijeniti" nasmijesi se. "Uvijek cu tebe voljeti"

Nasloni svoje celo na njegovo.

Gleda ju smijesuci se.